Samoizolacija Pjesma broj 38 Nismo sve iste Nakon gotovu godinu dana spuštam se Natrag u tamu S nepogrešivim uvjerenjem da sam ostala netaknuta Ponovno ću otkriti svoj glas I sve stare riječi Snagu, volje i lucidnost I iskričavost I tu crnu veličanstvenu šumu Ne, nismo sve iste Jednom sam izabrala život A ne smrt I to me je transformiralo I konačno odvojilo od svih njih Sloboda kretanja je čudesna I kretat ću se O da To je upravo ono što ću činiti Ostatak svog života Ustati ujutro prije svjetla Hodati dok ne dođem Do samotne plaže Uroniti u ledeno more i suzbiti Napadaje panike Ponavljati kao da prizivam Ili pjevužim Nismo sve iste Tu sam kao i prije godinu dana Ali to više nije isti krug Plutam u začudnom oceanu Još nerealiziranih ideja Ali ne požurujem ništa Vidiš, tako pišem Ja sam ono što jesam I čini mi se da mogu izgovoriti naglas Jer napokon znam Ne pripadaš ovdje Više ne